Prije nekoliko proljetnih tjedana, dok sam šetao obalom Jaruna u potrazi za novim tenisicama, nešto mi je privuklo pažnju u izlogu jedne zagrebačke trgovine. Bile su to Vivobarefoot Hrvatska modele – čudno izgledajuće, gotovo “gole” cipele koje su izazvale moju znatiželju. Prodavačica je strastveno objašnjavala kako je ovo više od obuće, to je pokret koji vraća ljudskim stopalima njihovu prirodnu funkciju.
Kada sam prvi put obuo Vivobarefoot tenisice, osjećaj je bio nevjerojatan. Kao da hodam bos, ali sa zaštitom od oštrog kamenja i vrućeg asfalta. Tanka, fleksibilna potplatnica omogućila mi je da osjetim svaku neravninu terena, dok je široki prednji dio omogućio prstima da se prirodno šire. Prvih nekoliko dana bilo je izazovno – moji mišići stopala, dugo zatvoreni u uskim škarama konvencionalnih tenisica, morale su se ponovno naučiti kako pravilno raditi.
Što se tiče Vivobarefoot cijena, istina je da su nešto skuplje od prosječnih tenisica. No, kada sam počeo istraživati tehnologiju iza njih – ekološki prihvatljive materijale, izdržljivost, revolucionarni dizajn – shvatio sam da se radi o dugoročnoj investiciji. Moje prijašnje tenisice trajale bi šest mjeseci, dok su moje prve Vivobarefoot tenisice služile vjerno dvije sezone prije nego što sam odlučio kupiti novi par.
Za stanovnike Zagreba, Vivobarefoot Zagreb ponuda postaje sve popularnija. Vidim ih sve češće u parkovima, na šetalištima, čak i u uredima. Jedna kolegica s posla, koja pati od bolova u leđima, pričala mi je kako joj je promjena na Vivobarefoot tenisice pomogla više nego brojni fizioterapeuti. “Kao da sam ponovno naučila hodati,” rekla je sa smiješkom dok smo pili kavu na Cvjetnom trgu.
Ono što posebno impresionira kod ovog brenda je njihova filozofija. Dok većina proizvođača nastoji dodati sve više potpore, jastučića i tehnologije, Vivobarefoot ide potpuno suprotnim smjerom – vraćajući nas korijenima, doslovno. Njihove cipele ne mijenjaju naš način hodanja, već omogućuju stopalima da funkcioniraju onako kako su dizajnirana – kao najsavršeniji mehanizam za hodanje koji priroda može ponuditi.
Kada sam prošlog ljeta otišao na camping na Velebit, moje Vivobarefoot Hrvatska outdoor modele bile su savršene za planinarenje. Lakoća kojom sam mogao osjetiti svaki kamenčić ispod sebe omogućila mi je bolju ravnotežu i sigurnost na kamenitim stazama. A kada sam se vratio u grad, iste su cipele izgledale dovoljno stilski za noćni izlazak u Tkalčićevoj.
Naravno, prijelaz na ovakvu obuću zahtijeva strpljenje. Prvih tjedan dana moja su stopala bila umorna kao nikad prije. No, kako su mi se mišići jačali, osjećao sam se sve lakše i stabilnije. Danas, nakon godinu dana nošenja, više ne mogu zamisliti da se vratim na konvencionalne tenisice – osjećaj je kao da hodam u gipsanim čizmama.
U trgovinama Vivobarefoot Zagreb često sretnem ljude svih dobnih skupina – od mladih sportaša do starijih osoba koje žele poboljšati ravnotežu i smanjiti bolove u zglobovima. Prodavači obično strpljivo objašnjavaju svakome kako pravilno započeti s ovom vrstom obuće, što čini cijelo iskustvo kupnje osobno i edukativno.
Dok sjedim u kafiću na Britanskom trgu i promatram prolaznike, primjećujem sve više ljudi u ovim karakterističnim tenisicama. Njihov hod je drugačiji – fluidniji, prirodniji. I dok sunce zalazi iza krovova zagrebačkih zgrade, shvaćam da Vivobarefoot nije samo brend, već pokret koji polako, ali sigurno mijenja način na koji hodamo, a time i način na koji živimo.
